Ovaj tekst sam htela da napišem juče, u busu, ali nisam. Što je šteta, jer bi tekst bio bolji - a i ja ne bih pročitala novine o kojima sa želela da pišem, već bih pisala tekst na osnovu prvog utiska. (Moji pri utisci su tradicionalno epopeja tragičnih promašaja.)
Kupih "NIN", pa se na prvo prelistavanje ponadah da u rukama imam nešto novo i sveže. U, što sam se zaradovala - odavno mi nedostaje pravi nedeljnik, informativan, ali ne dosadan, da u njemu pišu oni čije rečenice ne završavam u glavi pre tačke, da teme budu sveže i produbljene, a ne slabo prežvakane vesti koje su me smarale tokom nedelje, da bude zabavan, da poneki kolumnista bude duhovit, da ima dobru fotografiju i pristojan dizajn, odmakut od biltena SSRN (Savez socijalističkog radnog naroda, najveća nevladina organizacija u SFRJ, za rođene posle '70-i-neke).
Tja, pomislih da bar nešto od toga ima novi NIN, odskora, koliko razumem tržište, u rukama "stranaca". NIN ne kupujem i ne čitam godinama, a "Vreme" (i pored mladih novinarki, koje su sjajne) me malo smorilo. No, Peđa je najavio da će mu biti objavljena kolumna, malo se digla prašina oko reklame, pa se ponadah da je produvala neka košava i taj deo novinarstva. "Oštar a pravičan" je jedan od slogana reklamne kampanje. Intervju sa Dinkićem? Muški striptiz? Odnosi polova (znate ono, kao, muškarci i žene ne govore istim jezikom, blabla, što me zanima kao i feng-šui, primalni krik, kako da gospodarite sobom...), prikaz novog albuma Toma Vejtsa u 3,5 rečenice, ah da - i Antonić (o Kosovu, o čemu drugom?) i Maja Uzelac (o društvenim mrežama, o čemu drugom?). Daleko su zabavniji, informativniji i duhovitiji statusi mojih prijatelja na Facebooku, a za 150 dinara sa nekim od njih mogu i kafu da popijem.
I - zašto sam kupila NIN? Levo - Predrag Azdejković o "Beneton" reklami, sa stanovišta levice i Vladimir Dimitrijević, sa stanovišta desnice, koji se u prvoj rečenici poziva na Naomi Klajn i "No logo", i na čemu koncipira ostatak teksta. Leva i desna kritika globalizacije, sa istim polazom i istim zaključcima, čak i istim primerima - Azdejković kritikuje nedodirljivot verskih poglavara, a Dimitrijević kaže da su "i oni deo sistema, to jest glumci u pozorištu senki liberalnog kapitalizma". Tako da je, u mom čitanju, to duplo levo, desnica pretrčala na tuđ teren i obukla dres suprotnog tima.
A juče sam htela da pišem o nedeljnicima nekada - o "Danasu", o "Dugi"... ipak, ne. Ne idu u isti tekst.
Recent Comments